Samfunnskunnskap.no

Izbori

Svake druge godine su politički izbori u Norveškoj. Naizmjenično se održavaju parlamentarni i lokalni izbori (izbori Županijskog vijeća – i općinski izbori). Parlament se, znači, bira svake četvrte godine. To isto važi i za Županijsko vijeće i općinske uprave.

Političke stranke/partije odlučuju program na svojim državnim sastancima. Na ovom programu zapisuju predmete na kojima žele radit u narednom izbornom periodu, što će reći naredne četiri godine.

Izbori u Norveškoj se vrše tajnim glasovanjem. To znači da niko neće saznati za koju partiju / stranku vi glasate, a ni vi niste dužni nikome to reći. Vi sami odlučujete kojoj ćete partiji / stranci dati tvoj glas. Nije neuobičajeno da članovi jedne obitelji glasaju za različite partije / stranke.

Političke partije

U Norveškoj postoje mnoge razne političke partije, tako da pri izborima postoje mnoge alternative za glasanje. Trenutno u Norveškoj ima oko 20 različitih političkih stranaka / partija. U parlamentarnom periodu 2009 – 2013 je sedam od ovih partija / stranaka bilo predstavljeno u Parlamentu. Najveće partije se mogu grubo postaviti na jednu skalu od «socijalističkih» til «narodno socijalističkih», na sljedeći način:

Formalna i neformalna moć

Političari u Parlamentu donose zakone, promjene u zakonima i razne budžete. Na ovaj način oni imaju formalnu moć da utiču na vrstu politike koja će se voditi nacionalno, a i lokalno. Postoje još mnogi akteri koji imaju tkz. neformalnu moć. S tim se podrazumjeva da oni na razne načine utiču na politiku.

Media
Mediji (radio, tv, internet, novine itd.) su slobodni mediji u Norveškoj. S time se smatra da im je dozvoljeno da objavljju ono što žele, neovisno o vladajućoj političkoj stranci. Međutim i mediji se moraju držati unutar okvira slobode govora. Mediji imaju ogromnu moć uticanja. Iz prakse se vidi da su mediji ti koji postavljaju dnevni red i djeluju kao psi stražari kada nešto nije uredu. Na taj način mediji utiču na obične gledatelje/čitatelje/slušatelje, a i političare.

Sindikati
U Norveškoj postoji sloboda udruživanja. Između ostalog to znači da stanovnici imaju slobodno pravo da osnuju, a i da se učlane u razne sindikate.

Primjer takvih organizacija:

• organizacije za osobe s smanjenom funkcijonalnom sposobnosti i raznih bolesti
• organizacije za prava žena
• organizacije za prava djece
• organizacije za zaštitu okoliša i prirode
• organizacije koje se bore za razna pitanja u opštinama

Kao i mediji ovakve vrste organizacija mogu imati ogromnu moć uticanja. Oni utiču na obične gledatelje/čitatelje/slušatelje, a i političare. Kad osobe ili organizacije pokušaju uticati na političare i njihove odluke na neformalne načine, to nazivamo lobiranjem.