Djeca i familija

Djetinjstvo, Zakon o djeci i dječja zaštita

Petoro djece skupa Djeca koja se igraju Djeca i zimske igre

UN-ova konvencija dječjih prava sadrži ukupno 42 stavke koje govore koja prava sva djeca imaju. Usvojena je 1989. godine, a Norveška ju je potpisala 1991. godine. Ovaj zakon važi za djecu i mlade ispod 18 godina i govori mnogo o roditeljskoj dužnosti prema djeci i opravu koje djeca imaju na roditelje.

Ovo su neke bitne stavke u dječjem Zakonu

  • Kad se jedno dijete rodi doktor ili babica šalje poruku o rođenju Matičnom uredu. Obavještava se ko su majka i otac djeteta i da li roditelji žive skupa. Ako je dijete rođeno bez prisustva doktora ili dok je majka boravila u inostranstvu, onda je majka dužna da sama preda prijavu.
  • uobičajeno je da roditelji imaju glavnu odgovornost za svoju djecu i da djeca imaju pravo na roditeljsku njegu i pažnju.
  • Roditelji imaju dužnost da izdržavaju svoju djecu. To znači da oni moraju osigurati da djeca imaju hranu i odjeću i ostale stvari koje su neophodne za jedan dobar život. Ova dužnost izdržavanja važi skroz dok dijete ne napuni 18 godina. Roditelji imaju dužnost da izdržavaju svoju djecu dok ona ne završe srednju školu, iako su djeca napunila 18 godina.
  • Roditelji imaju dužnost da djeci daju jedan dobar odgoj i uvijek se mora misliti na interesovanja i potrebe djece. Dečiji Zakon zabranjuje korištenje nasilja u odgoju. Ozbiljno nasilje ili druga vrijeđanja mogu dovesti do toga da se Zavod za dječju zaštitu umiješa u familiju.
  • Roditelji imaju dužnost i pravo da odlučuju u ime djece o ličnim odnosima kada dijete ne može odlučivati samo. U dječjem Zakonu stoji jedan bitan princip, a to je da kako djeca odrastaju roditelji će sve više i više slušati ono što dijete samo smatra. Dijete će vremenom kako zreli i kako se razvija sve više sticati pravo na samostalnu odluku. Dijete koje ima sedam godina ima pravo da kaže svoje mišljenje prije nego roditelji odluče u ličnim odnosima koja važe za dijete. Zakon odlučuje da nakon što dijete napuni dvanaest godina uzeće se u obzir u velikoj mjeri njegovo mišljenje.
  • Dijete koje je napunilo 15 godina ima pravo da samo odluči pitanja o obrazovanju i učlanjenje ili ispis iz organizacija. To, na primjer znači da omladinac sam može da odluči za koje srednjoškolsko obrazovanje on ili ona želi aplicirati. Roditelji diskutiraju ovo sa omladincem i vrlo često mu daju savjete. U svakom slučaju omladinac odlučuje sam. Omladinci, također mogu da odluče sami da li se žele pridružiti političkim organizacijama, vjerskim zajednicama i drugim udruženjima.
  • Roditelji moraju osigurati da djeca učestvuju u obaveznom osnovnom obrazovanju, te osigurati da djeca dobiju obrazovanje koje odgovara njihovim sposobnostima i interesovanjima.
  • Djeca imaju pravo da borave i kod jednog i kod drugog roditelja, iako roditelji žive zasebno.
  • Punoljetna dob u Norveškoj je 18 godina. S time se smatra da je osoba dovoljno stara da potpiše pravno važeće dogovore, te da imaju kontrolu nad osobnim novcem. Roditelji više nisu odgovorni.

Služba dječije zaštite u Norveškoj

Istorija Službe dječije zaštite u Norveškoj počinje od 1800-tih godina. Norveška je prva zemlja u svijetu koja je napravila javnu službu dječije zaštite da bi pomogla djeci koja se nalaze u teškim životnim situacijama i kojima je potrebno dodatne pomoći i zaštite. Svaka općina ima Službu dječije zaštite. Rad Službe dječije zaštite regulira Zakon o djeci. Ovaj Zakon važi za svu djecu i mlade koja borave u Norveškoj, neovisno o djetetovoj povijesti, nacionalnosti ili državljanstvu.

Briga i odgoj djece, prvenstveno je odgovornost roditelja. Ponekim roditeljima nekada je potrebna pomoć u kraćim ili dužim periodima, na primjer zbog teške životne situacije. Služba može pomoži djeci i obiteljima u takvim situacijama.

Najbitniji zadatci Službe:
Pružiti pomoć i podršku

Služba dječije zaštite pomaže djeci i obiteljima kada je to djetetu i obiteljima potrebno, radi teških životnih situacija ili drugih razloga. Služba dječije zaštite želi saradnju sa roditeljima za dobrobit djeteta u domu. Pomoć može biti u obliku savijeta i uputa, ili kao pomoć pri učešću u aktivnostima u slobodno vrijeme, vrtićima ili SFO/AKS. U većini slučajeva obitelj prima pomoć i podršku u svom domu. Nekada pomoć u vlastitom domu nije dovoljna, te se Služba dogovori sa roditeljima da se dijete mora iseliti iz svog doma na jedan kraći ili duži period.

-Odgovornost dječije zaštite:

Za djecu je najbolje da odrastaju u vlastitom domu, ali Služba dječije zaštite ima odgovornost da zaštiti djecu ukoliko pomoć i podrška u saradnji sa roditeljima (mjere pomoći) nije dovoljna da zaštiti potrebe djeteta. Služba dječije zaštite mora isprobati mjere pomoći prije nego što se preuzimanje brige i starateljstva uzme u razmatranje. Vema teški i preovladavajući razlozi moraju biti prisutni da bi Služba dječije zaštite preuzela skrb o djetetu. Primjer tome je kad se dijete izlaže ozbiljnom nedostatku starateljstva, – ukoliko roditelji nanose fizičke ili psihičke ozlijede djetetu ili zapostave dijete toliko ozbiljno da se psihičko i fizičko zdravlje, te razvoj djeteta dovodi u opasnost. Ukoliko roditelji koriste nasilje nad djetetom, na primjer udaranje, to se može smatrati zanemarivanjem brige o djetetu. Ukoliko će se dijete plasirati van svog doma, bez roditeljske suglasnosti, ova odluka mora se donijeti u Županijskom vijeću za zaštitu djece i socijalne slučajeve, što je organ sličan sudu. U ovakvim slučajevima roditelji imaju pravo na besplatnu pravnu pomoć (advokat/odvjetnik).

Proces predmeta u Službi zaštite djeteta

Mnogi slučajevi u službi za zaštitu djece počinju s tim da roditelji sami kontaktiraju službu dječje zaštite i zatraže pomoć. Službi dječje zaštite se također obraćaju domovi zdravlja, bolnice, škole, obdaništa, susjedi i drugi koji su zabrinuti za dijete. Svi koji rade i u javnoj službi, na primjer u školi, obdaništu i domovima zdravlja imaju zakonsku dužnost da kontaktiraju Službu dječje zaštite ako su ozbiljno zabrinuti za dijete. Sve prijave koje Služba dječje zaštite primi budu razmotrene. Ako Služba dječje zaštite vidi da postoji razlog za to, oni kontaktiraju dijete i roditelje da bi dobili više informacija o tome kako je djetetu. Ponekad Služba želi da razgovara samo sa djetetom. Ukoliko imaju potrebu roditelji i djeca imaju pravo na prevodioca. Uobičajno je da Služba kontaktira druge koji poznaju obitelj i dijete, kao na primjer obdenište i školu. Ukoliko Služba smatra da predmet nije zabrinjavajući, postupak bude obustavljen. U protivnom će predložiti mjere pomoći djetetu i obitelji.

Kako mogu djeca i odrasli kontaktirati Službu zaštite djeteta?
Sve općine imaju Službu za zaštitu djece koja je otvorena tokom dana. I djeca i odrasli se mogu obratiti njima. Tokom večeri/noći i vikendima, djeca ili oni koji su zabrinuti za dijete, mogu zvati Alarm-telefon za djecu i mlade na telefon: 116 111.

Činjenice

Dječji doplatak

Dječji doplatak je novčana podrška koja se daje svoj djeci ispod 18 godina koja su nastanjena u Norveškoj. Novac treba da pomogne u pokrivanju troškova familijama koje imaju djecu. Ovdje možeš naći više informacija, uključujući i iznos dječijeg doplatka u krunama. Nav barnetrygd

Novčana naknada

Novčana naknada je ekonomska podrška koja se daje za svako dijete između jedne i dvije godina, koje ne ide u vrtić. Novčana naknada za svako dijete između 13 i 23 mjeseci se isplaćuje mjesečno. Za polovično mjesto u vrtiću / obdaništnu novčana naknada je umanjena. Ovdje možeš naći više informacija o novčanoj naknadi, uključujući iznos u krunama: Za polovično mjesto u vrtiću / obdaništnu novčana naknada je umanjena.Nav kontantstøtte