Norveška od 1814. do 1905. godine
Norveška od 1814. do 1905. godine
Raspad unije i nova unija
U Evropi/Europi se početkom 19. vijeka/stoljeća vodilo više ratova, između ostalog veliki rat između Engleske s jedne strane i Francuske s druge. Ovaj konflikt se naziva Napoleonovi ratovi. Danska-Norveška je stajala na Francuskoj strani, a kada je Francuska izgubila rat, danski kralj se morao odreći Norveške u korist Švedske koja je bila na strani Engleske.
Stoga se unija između Danske i Norveške raspala. Mnogi Norvežani su se nadali da će Norveška postati samostalna zemlja, te se 112 moćnih ljudi sastalo u Eidsvolu. Oni su između ostalog htjeli napisati ustav za samostalnu Norvešku. Dana 17. maja/svibnja te godine Norveška je dobila svoj ustav i stoga je 1814. važna godina u norveškoj istoriji/povijesti.
Norveška je ipak bila prisiljena ući u uniju sa Švedskom, te je novembra/studenoga 1814. godine unija između Švedske i Norveške postala činjenica. Unija sa Švedskoj je bila labavija nego prethodna unija s Danskom. Norveška je mogla da zadrži svoj ustav s nekim izmjenama i imala je i unutrašnju/unutarnju samoupravu. Narodna skupština, Norveški parlament (Stortinget), je osnovana 1814. godine.
Spoljnom/Vanjskom politikom je upravljano iz Švedske, a kralj ovih dviju zemalja je bio švedski. On se zvao Karl Johan i glavna ulica u Oslu nosi ime po ovom kralju.
Nacionalni romantizam i norveški identitet
Oko polovine/polovice 19. vijeka/stoljeća u Evropi/Europi se pojavio novi pravac/smjer u umjetnosti i kulturi. On se naziva nacionalnim romantizmom. Bilo je važno ukazati na nacionalne osobenosti i često ih učiniti boljim nego što su one bile u stvarnosti. U Norveškoj je naročito naglašavana lijepa priroda, a seljačko društvo se smatralo “tipično norveškim”. Nacionalni romantizam je došao do izražaja i u književnosti, likovnoj umjetnosti i muzici/glazbi. Mnogi odrasli su počeli osjećati ponos zbog toga što su Norvežani, a mnogi su željeli da Norveška postane samostalna zemlja.
Nakon više stotina godina u uniji s Danskom pisani jezik u Norveškoj je bio danski. Pisani jezik koji danas znamo kao bukmol/bokmål je ponorveženi danski jezik. U periodu/razdoblju nacionalnog romantizma mnogi Norvežani su smatrali da bi trebali imati sopstveni/vlastiti pisani jezik koji ne bi potjecao od danskog jezika. Lingvista Ivan Osen/Aasen je stoga putovao uokolo po Norveškoj i skupljao jezičke primjere iz raznih dijalekata. Iz ovih primjera je napravio novi pisani jezik, ninošk/nynorsk. I ninošk/nynorsk i bukmol/bokmål su se mnogo razvili od 19. vijeka/stoljeća, ali su oba jezičke forme/jezična oblika zvanično priznate. Osim toga je i laponski je zvaničan jezik u Norveškoj.
Od zemljoradnje do industrije
Ranije je Norveška bila seljačko društvo. Sredinom 19. vijeka/stoljeća oko 70 posto stanovništva Norveške je živjelo u selima. Uglavnom su se bavili zemljoradnjom i ribarstvom. Život je za mnoge bio težak. Broj stanovnika je rastao, a nije bilo dovoljno zemlje i posla za sve. U isto vrijeme su se zbile promjene u gradovima. Ovdje su se otvorile fabrike/tvornice i mnogi su se preselili iz sela u gradove ne bili dobili posao. Porodice/Obitelji su često imale mnogo djece, a nije bio neuobičajeno da više porodica/obitelji živi skupa u jednom malom stanu. I mnogo djece je moralo raditi u fabrikama/tvornicama kako bi porodice/obitelji uspele/uspjele preživjeti.
Prije 1850. godine oko 50 posto stanovništva je živjelo u gradovima. Krajem/Koncem 19. vijeka/stoljeća 35 posto ljudi je živjelo u gradovima. Godine 1900. je 23 posto radno aktivnog stanovništva radilo u industriji. Između 1850. i 1920. godine emigriralo je oko osamsto hiljada/tisuća Norvežana u Ameriku.
Slobodna i samostalna zemlja
Nakon što su nastale političke nesuglasice s kraljem u Švedskoj, Norveški parlament je 7. juna/lipnja 1905. godine izjavio da švedski kralj više nije i kralj Norveške, te da se unija između Švedske i Norveške raspada. Reakcije u Švedskoj su bile silovite i skoro da je izbio rat između Norveške i Švedske. U dva referenduma iste godine odlučeno je da se unija sa Švedskom raspadne i da nova država Norveška bude monarhija.
Švedski kralj je prihvatio rezultate ovim referenduma. Danski princ Karl/Carl je izabran za novog kralja Norveške. On je uzeo norveško kraljevsko ime Hokon/Haakon. Kralj Hokon/Haakon 7. je bio kralj Norveške od 1905. do svoje smrti 1957. godine.
Razgovarajte
- Zašto slavimo 17. maj/svibanj u Norveškoj?
- Dan državnosti se u različitim zemljama slavi različito. Kako se slavi dan državnosti u zemljama koje poznajete? Šta je slično i različito u norveškom načinu proslave dana?
- U 19. vijeku/stoljeću nacionalni osjećaj je jačao među mnogim Norvežanima. Šta je nacionalni osjećaj i kako se on stvara?
- Šta može biti negativno sa snažnim nacionalnim osjećajem, a šta može biti pozitivno?
- Mislite li da vrijeme provedeno u uniji između Norveške i Švedske ima neki značaj za odnos između tih dviju zemalja?
- Sada ste naučili nešto o norveškoj istoriji/povijesti u periodu/razdoblju od 1814. do 1905. godine. Mislite li da je nešto od toga što ste naučili, naročito važno za razvoj moderne Norveške?
Odaberite tačan/točan odgovor
Kada je Norveška dobila svoj ustav?
Odaberite tačan/točan odgovor
Kada je Norveška bila u uniji sa Švedskom?
Odaberite tačan/točan odgovor
Kako je Ivar Osen/Aasen stvorio ninošk/nynorsk?
Navedite šta je tačno/točno, a šta pogrešno
Pročitajte tvrdnje. Šta je tačno/točno? Šta je pogrešno?
Odaberite tačan/točan odgovor
Pročitajte tvrdnje. Šta je tačno/točno? Šta je pogrešno?
Kliknite na slici
Kliknite na tačan period/točno razdoblje na vremenskoj liniji. Kada je Hokon/Haakon 7. bio kralj Norveške?